Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. na Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je završio Filozofski fakultet. Tijekom 2. svjetskog rata u Splitu je uhićen  od Talijana, te je interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. Godinu poslije 1951. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. Pri kraju života biva HDZ-ov zastupnik u Skupštini Grada Zagreba. Umire 2001. godine.

Djela:
•    Albatros (1939.)
•    Proze (1948.)
•    Ni braća ni rođaci (1949.)
•    Oko Božje (1949.)
•    Pod balkonima (1953.)
•    Ruke (1953.)
•    Glorija (1955.)
•    Poniženje Sokrata (1959.)
•    Kiklop (1965.)
•    Politeia (1977.)
•    Zajednička kupka (1980.)
•    Pustinja (1982.)
•    Never more (1993.)
Eseji:
•    Geste i grimase (1951.)
•    Nevesele oči klauna (1986.)

Pripremila:

Dražana Filipović, prof. i dipl.knjiž.